U Centru za rehabilitaciju „Mala Terezija“, Vinkovci, održano je predavanje na temu „Faktori suradljivosti u liječenju bolesnika s kardiovaskularnim bolestima“. Uvodničarka i moderatorica predavanja bila je glavna sestra ustanove-domaćina, Sanja  Jakuš, a gost predavač dr. Astrid Periškić Marković, specijalist psihijatar. Predavanje je bilo namijenjeno medicinskom osoblju, ali i drugim stručnjacima čije područje rada dotiče problematiziranu tematiku. Kroz predavanje, dr. Periškić Marković, slušateljima je približila činjenicu česte pojavnosti depresije kod bolesnika s kardiovaskularnim bolestima. Pri tome je naglasila kako ne postoji uzročno-posljedična veza između te dvije vrste oboljenja, no pojavnost jednog oboljenja, često puta stvara povoljne uvijete za razvoj drugoga. Pri tome je pacijenta potrebno detaljno obraditi s obzirom na sve tegobe koje navodi. Ne bi se smjelo dogoditi da liječnik ignorira tegobe kardiovaskularnog sustava, zbog stava da su one samo manifestacija depresivnog poremećaja. Drugim riječima, čest je slučaj da se upravo zbog somatskih, odnosno kardiovaskularnih tegoba, pacijenti obraćaju svojem obiteljskom liječniku, a zapravo su pravi povod depresivne tegobe. No, u takvim slučajevima liječnik ne smije reći: „Nije pacijentu ništa na području kardiovaskularnog sustava, nego su to tegobe povezane s depresijom.“ Naprotiv, liječnik treba biti svjestan takve mogućnosti, ali ipak napraviti potpunu obradu, odnosno potrebne pretrage.

Dr. Periškić Marković nadalje je spomenula kako su depresivna raspoloženja uobičajena i normalna reakcija na neke životne situacije. Problem nastaje kada su ona netipična. Da bi se depresija dijagnosticirala, a time i adekvatno liječila, potrebno je da klinička slika zadovoljava točno specificirane kriterije. Također je istaknula kako depresivni poremećaj kod korisnika smještenih u ustanove često puta u pozadini ima poremećaj prilagodbe. To se posebice ističe u situacijama izdvajanja iz dotadašnje životne sredine i preseljenja u ustanovu, ili još teže, u situacijama čestog seljenja, odnosno čestog boravaka u bolnici. Tada su adaptivni resursi osoba posebice izloženi i, ukoliko osoba nema dovoljno kapaciteta nositi se s time, vrlo često se razvijaju depresivni poremećaji. Dr. Periškić Marković navodi da istraživanja pokazuju kako osobe koje se zbrinjavaju na inkluzivan način (primjerice kroz organizirano stanovanje, stambene jedinice, i sl.), u manjoj mjeri pogađaju depresivni poremećaji, nego one koje se smještavaju u ustanovama. Kritički gledano, sam oblik zbrinjavanja nije presudan u pojavi depresivnih poremećaja, koliko je izražena važnost adaptivnih kapaciteta. Tako osoba koja je prilagodljiva i prihvaća svoje mjesto življenja, neovisno je li to ustanova ili neki drugi oblik, te je zadovoljna sa svojom okolinom, ima snažne faktore koje ju štite od razvoja depresivnog poremećaja.

U zadnjem dijelu izlaganja, nakon zahvale moderatorice, otvoren je prostor za raspravu i pitanja. Najznačajnije bi bilo spomenuti pitanje o međudjelovanju lijekova koji liječe kardiovaskularne bolesti i lijekova usmjerenih na depresiju. Dr. Periškić Marković odgovorila je kako u velikoj većini slučajeva nema negativnog međudjelovanja između te dvije skupine lijekova te se oni primjenjuju uz nadzor liječnika. Štoviše, u nekim slučajevima su se pokazala i pozitivna međudjelovanja.

U završnoj riječi, još se jednom podcrtala činjenica kako depresija i bolesti kardiovaskularnog sustava (no i ponekih drugih) često puta idu ruku pod ruku te je potreban sustavni, multidisciplinarni i timski pristup u sagledavanju i suočavanju s problemom.